Sastojci:
Ružičasti biskvit:
- 2 jaja
- 80 g šećera
- 80 g brašna
- 1 žličica praška za pecivo
- 40 ml ulja
- par kapi ružičaste ili crvene boje
- 1 vanilin šećer
Čokoladni biskvit:
- 300 g piškota
- 300 ml jake crne kave (ohlađene)
- 2–3 žlice Amaretta ili ruma (po želji)
- nezaslađeni kakao za posipanje
Priprema:
Prvo skuham jaku crnu kavu i ostavim je da se ohladi, jer tiramisu ne voli žurbu – on traži strpljenje i malo romantike. Ako koristim Amaretto ili rum, dodam ga u kavu i već tada kuhinja zamiriše obećavajuće.
U velikoj zdjeli pjenasto umutím žumanjke i šećer dok ne postanu svijetli i kremasti, kao da su se upravo zaljubili jedno u drugo. Dodam vanilin šećer, a zatim mascarpone, žlicu po žlicu, nježno, s osjećajem. Smjesa postane glatka i svilenkasta, baš onakva kakvu tiramisu zaslužuje.
U drugoj posudi umutím slatko vrhnje u čvrst šlag i lagano ga umiješam u mascarpone kremu. Ne žurim, ne miješam grubo – samo polako, da krema ostane prozračna i nježna.
Sad dolazi slaganje, moj omiljeni dio. Piškote kratko umačem u kavu – tek toliko da upiju okus, ali da se ne raspadnu. Složim prvi red u posudu, premažem bogatim slojem kreme i već tada znam da radim nešto stvarno dobro. Ponovim još jedan sloj piškota i završim s obilnim slojem kreme, ravnajući površinu kao da spremam mali slatki jastuk.
Na kraju, preko svega prosijem kakao. Taj tamni veo je poput završnog poljupca – jednostavan, ali nezaboravan.
Tiramisu ide u hladnjak barem 4 sata, a idealno preko noći. I onda, kad žlicom zaronim u prvi komad, sve stane. Mekano, kremasto, mirisno… baš onaj desert koji ne viče, nego šapuće: “Uzmi još jedan zalogaj.”
