Sastojci:

Ružičasti biskvit:

• 2 jaja
• 80 g šećera
• 80 g brašna
• 1 žličica praška za pecivo
• 40 ml ulja
• par kapi ružičaste ili crvene boje
• 1 vanilin šećer

Čokoladni biskvit:

• 300 g piškota
• 300 ml jake crne kave (ohlađene)
• 2–3 žlice Amaretta ili ruma (po želji)
• nezaslađeni kakao za posipanje

Priprema:

Prvo skuham jaku crnu kavu i ostavim je da se ohladi, jer tiramisu ne voli žurbu – on traži strpljenje i malo romantike. Ako koristim Amaretto ili rum, dodam ga u kavu i već tada kuhinja zamiriše obećavajuće.

U velikoj zdjeli pjenasto umutím žumanjke i šećer dok ne postanu svijetli i kremasti, kao da su se upravo zaljubili jedno u drugo. Dodam vanilin šećer, a zatim mascarpone, žlicu po žlicu, nježno, s osjećajem. Smjesa postane glatka i svilenkasta, baš onakva kakvu tiramisu zaslužuje.

U drugoj posudi umutím slatko vrhnje u čvrst šlag i lagano ga umiješam u mascarpone kremu. Ne žurim, ne miješam grubo – samo polako, da krema ostane prozračna i nježna.

Sad dolazi slaganje, moj omiljeni dio. Piškote kratko umačem u kavu – tek toliko da upiju okus, ali da se ne raspadnu. Složim prvi red u posudu, premažem bogatim slojem kreme i već tada znam da radim nešto stvarno dobro. Ponovim još jedan sloj piškota i završim s obilnim slojem kreme, ravnajući površinu kao da spremam mali slatki jastuk.

Na kraju, preko svega prosijem kakao. Taj tamni veo je poput završnog poljupca – jednostavan, ali nezaboravan.

Tiramisu ide u hladnjak barem 4 sata, a idealno preko noći. I onda, kad žlicom zaronim u prvi komad, sve stane. Mekano, kremasto, mirisno… baš onaj desert koji ne viče, nego šapuće: “Uzmi još jedan zalogaj.”